Posljednjih je petnaestak godina u Hrvatskoj podnesen priličan broj kaznenih prijava protiv partizanskih dužnosnika, od kojih je najpoznatija ona koju je 8. svibnja 1998. podnijela udruga Hrvatski domobran protiv Rade Bulata i družine, budući da partizanski dokumenti pokazuju kako su prijavljenici bez suda poubijali više od 250 ratnih zarobljenika, neke od njih i žive bacivši u Jazovku. Hrvatsko je pravosuđe elegantno odšutjelo: kaznene prijave nisu formalno odbačene (kako oštećenici ne bi sami mogli preuzeti gonjenje), nego se strpljivo čeka da osumnjičenici umru. Svojedobno su mekušci poput Gorana Granića i sličnih (sadašnji državni odvjetnik nije bio najtiši u tom zboru) najavljivali da će se i tu postupiti po zakonu. Pa od zakona ne bi ništa.

Nasuprot tomu, kad je neki priučeni krojač pronašao pet dokumenata koji govore o zločinima počinjenima nad Židovima u požeškom kotaru, kaznena prijava protiv svojedobnog šefa gradskog redarstva dr. Milivoja Ašnera uzeta je u rad po hitnom postupku, te je nedavno rezultirala otvaranjem istrage. To što nijedan dokument ne govori o Ašnerovoj upletenosti u zločine, niti je tvrdnje iz kaznene prijave potkrijepio ijedan svjedok, ništa ne znači: glavno je da smo se pokazali poslušnima.

Nasuprot tomu, slovenska je policija 24. svibnja 2005. podnijela kaznenu prijavu protiv Mitje Ribičiča, koji je u proljeće 1945. bio bojnik OZN-e, a kasnije je dogurao i do mjesta jugoslavenskog premijera. Ribičič je prijavljen zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo genocida, jer je odgovaran za smrt najmanje 284 osobe, koje je preuzeo iz ljubljanskog zatvora, a onda im se gubi svaki trag. Pobijeni su bez suda u Kočevskom Rogu. Podnošenje kaznene prijave izazvalo je priličnu buru u susjednoj državi, a ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da većina Slovenaca smatra kako do suđenja ipak ne će doći. U dijelu tzv. stručne javnosti javljali su se čak glasovi, da se Ribičiču ne može suditi zbog genocida, pa je poznati dr. Ljubo Bavcon izjavio kako postoji zapreka za suđenje zbog tog djela, jer ono u vrijeme počinjenja nije postojalo, nego je ozakonjeno tek nekoliko godina kasnije. Suđenje Ribičiču za genocid, smatra Bavcon, značilo bi kršenje načela zakonitosti, temeljnog načela kaznenog prava. No, smetnuo je s uma postojanje kako kodificiranoga, tako i običajnoga međunarodnog prava, na temelju kojega se sudilo u Nürnbergu i Tokiju.

Kaznena prijava protiv partizanskih dužnosnika u Hrvatskoj kupi prašinu

U Hrvatskoj takvim pitanjima nitko ne tare glavu: bivšim ustašama i domobranima može se suditi kako bilo, a bivšim se partizanima ionako ne će suditi. Uostalom, davno je rekao drug Tito, prava se i zakona ne treba držati kao pijan plota. Najvažniji su interesi revolucije.

(Z. M.)

Politiki zatvorenik, June 2005