J edna od najvećih legaliziranih pljački što se na državnoj razini provodila za Tuđmanove vladavine, ona prema umirovljenicima, nakon desetak godina doživljava svoj rasplet.

Slanjem obavijesti o povratu duga umirovljenicima Sanaderova Vlada je napokon odlučila provesti u djelo presudu Ustavnog suda kojom je izravno priznato da je onaj najsiromašniji i najugroženiji dio populacije sustavno bio potkradan. Iako oni koji su se slonovski borili s birokratskim aparatom, da bi vratili to što im pripada, imaju razloga za slavlje, za veliki dio umirovljenika bit će to Pirova pobjeda. Naime, čak četvrt milijuna umirovljenika u svoje će poštanske sandučiće primiti tek obavijest da im država ništa nije dužna. Ništa bolje neće proći niti oni s najmanjim mirovinama kojima će biti isplaćeno tek 488 kuna, odnosno nešto manje od jedne mizerne penzije koja iznosi 500 kuna.

Da je u srazu Davida i Golijata ovaj potonji profitirao iako je izgubio, svjedoči i podatak da će čak 85 do 95 posto umirovljenika, dakle gotovo svi, izabrati model po kojem će im biti plaćeno pola iznosa ukupnog duga u roku od dvije godine. Samo će, dakle, malobrojni izabrati isplatu cijelog duga u idućih šest godina, pa je tako država uspješno kapitalizirala prijetnju biološkog sata jer je motto »tko živ, tko mrtav« s razlogom nadvladao strpljenje. Kada se sve zbroji i oduzme, ispada da je hrvatska država uspješno pokrala svoje umirovljenike jer će im na koncu vratiti otprilike trećinu novca koju im je otela! Takvim »zločinačkim pothvatom« uistinu se rijetki mogu pohvaliti.

Legalizirana pljačka uspješno se privodi svome kraju. Za nju nitko nije kriv jer pred lice pravde nije izveden niti jedan od njezinih čimbenika. Ako je Tuđman, koji je tada vedrio i oblačio, mrtav, živi su svi ti premijeri od Valentića do Mateše, ministri financija, šefovi Mirovinskog fonda i svi oni koji su aktivno i pasivno u toj raboti sudjelovali. Umirovljenici su se zadovoljili milostinjom koja će ih razveseliti uoči skorih blagdana i koja će ubrzo biti pojedena, baš kao što je to mačka učinila s mišem. Gdje je završio umirovljenički novac, tko ga je oplodio i oplođivao, nikada nećemo saznati.

Tko je kriv našim umirovljenicima što nisu Austrijanci, po mogućnosti ratni zločinci ili bivši nacisti, kojima Hrvatska hrli ususret da bi im dala i ono što im po zakonu ne pripada. Osobno, iskreno me zanima kako se danas osjećaju svi oni koji su zbog svojih ideala svojedobno otišli u partizane, borili se na strani antifašizma kao i cijeli slobodoljubivi svijet, ti ratni veterani, logoraši i djeca čije je djetinjstvo naprasno prekinuto, kojima će maćeha Hrvatska tutnuti par stotina kuna u džep dok će Milivoja Ašnera i kompaniju ta ista majčica tetošiti milijunima eura.

NOVI LIST, 30.11.2005