Mnogi su se u Hrvatskoj snebivali agresivnom retorikom dvojice predstavnika Efraima Zuroffa iz Zagreba, Salamona Jazbeca i Alena Budaja, i to povodom koncerta Marka Perkovića Thompsona u Maksimiru. Najprije su tražili da ne pjeva neku tuđu pjesmu, koju on i inače na svojim koncertima na pjeva, a potom su, kada je sve prošlo u miru, žurno javili Zuroffu da je 60.000 ustaša divljalo u Maksimiru. Zuroff, ne budi lijen, odmah piše Mesiću, traži ostavke ministara, zabrane koncerata, okupljanja i sl. Budaj opet javno govori kako bi tih nekoliko dječaka i djevojčica koji su imali kape sa znakom U na glavi valjalo preodgajati, odnosno kako bi mogli naučiti da to nije u redu: uzeti nož u ruke, te potom... (nije za napisati u ozbiljnim novinama). Navodno bi tek tako naučili da te kape i košulje nisu dobre. Zu sveopću konsternaciju našao se i jedan njihov istomišljenik u Hrvatskoj, koji je također uznastojao štogod ušićariti: Milorad Pupovac. Drznuo se i on tražiti ostavku ministra Primorca, jer da su pravoslavni u logoru Jasenovac nosili, slično Židovima, oznaku P. O srpskim koncetracijskim logorima za Hrvate u Srbiji, “krajini” i “republici srpskoj” za Domovinskoga rata ne reče, naravno, ni riječi. O tisućama tamo ubijenih i(li) nestalih ne govori Pupovac, a kamoli da bi tražio ratne zločince među svojim sunarodnjacima.
Slično Pupovcu ni Jazbec ne vidi druge žrtve doli one iz Drugoga svjetskog rata, ali i tada samo židovske i srpske, hrvatske ne. U pomoć je stoga još u rujnu 2006. pozvao “precednika” Republike srpske Čavića. Kako piše banjolučki list Patriot, s kojim surađuje Jazbec (naslovnice su redovito okićene slikama Mladića, Karadžića, Šešelja, Martića i sl.), njima je isti dostavio kopiju pisma koje je uputio “ekselenciji” Čaviću. U tome pismu epskoga stila stoji i ovo:
“Smatram da bi srpski narod i Republika Srpska trebali odati priznanje građaninu Budaju za sve što je učinio u svrhu privođenja pravdi jednog ratnog zločinca koji je progonio Srbe tijekom II. svjetskog rata. Umoljavam Vas stoga, Vaša ekselencijo, da odlikujete Alena Budaja za sve što je u tom smislu učinio najvišim odlikovanjem koje možete dati. Taj simbolički čin pokazao bi da srpski narod ne zaboravlja zločine koji su nad njim počinjeni i zločince koji su ga progonili, ali ne zapostavlja niti one koji ovdje i sada pomažu da se o tome zna širom svijeta i da se pravedno kazni, pa i nakon šest i pol desetljeća, koliko je prošlo od zločina nad srpskim građanima Slavonske Požege što ih je počinio predstojnik predstojništva ustaškoga gradskog redarstva u Požegi Milivoj Ašner”.
Kako dalje navodi Patriot, “u januaru 2005. godine Salamon Jazbec je prijedlog za odlikovanje Alena Budaja uputio i hrvatskom predsjedniku Stjepanu Mesiću, ali do danas nije dobio povratnu informaciju o (ne)prihvatanju tog prijedloga”. Zbog toga, kako kaže, vjeruje “kako aktualna hrvatska vlast ne prepoznaje Budajev angažman kao humanistički čin bez presedana - o čemu su afirmativno pisali gotovo svi svjetski mediji - već tek kao smetnju vlastitim partikularnim interesima i čin razaranja revizionističkih iluzija za uljepšavanjem hrvatske povijesti iz razdoblja Holokausta i ratnog genocida nad srpskim življem, a što je svakako ispod državničke razine i izvan političke mudrosti”. “Takvi nazori zaustavljaju se na površini deklarativnog žongliranja antifašističkim tekovinama, no bez ikakvog stvarnog smisla i uvjerljivosti - te željenog odjeka u zemlji i inozemstvu”. Potom nastavlja Jazbec: “U proljeće 2004. Alen Budaj prijavljuje ratnog zločinca Milivoja Ašnera Centru Simona Wiesenthala iz Jeruzalema, a izvršni direktor Centra dr. Efraim Zuroff 30. lipnja 2004. prijavljuje Ašnera glavnome državnom odvjetniku RH Mladenu Bajiću te upoznaje s cijelim slučajem iscrpno i predsjednika RH Stjepana Mesića. Iako dobiva visoke garancije da će Milivoj Ašner biti u najkraćem roku uhićen i da ne će napustiti zemlju, isti ipak bježi na područje Savezne Republike Austrije, koja ga je pod lažnim identitetom (Georg Aschner) šezdeset godina skrivala u koruškom Klagenfurtu. Kao pisac knjige Slučaj Ašner, slobodan sam predložiti Vam da kao Predsjednik Republike Srpske odlikujete hrvatskog građanina Alena Budaja zbog njegovih presudnih zasluga u razotkrivanju, prijavljivanju i procesuiranju ustaškoga ratnog zločinca Milivoja Ašnera, s obzirom da je Ašner na mjestu predstojnika predstojništva ustaškoga gradskog redarstva u Požegi nesmiljeno progonio 1941. i 1942. godine srpske građane iz Požege i požeškog kotara, a odgovoran je i za uništenje čitave požeške židovske zajednice od 150 duša”...

fokus-tjednik.hr