| |
Jadranka Kolarević je na sjednici Vijeća Hrvatske radiotelevizije održala predavanje o suvremenoj hrvatskoj povijesti i židovskoj ulozi u njoj.
Jadranka Kolarević je na sjednici Vijeća Hrvatske radiotelevizije održala predavanje o suvremenoj hrvatskoj povijesti i židovskoj ulozi u njoj. Rekla je tako da je Eugen Dido Kvaternik, jedan od simbola ustaškoga terora u NDH, bio po majci Židov, a da je Pavelićeva žena Mara bila Židovka. Dok je druga tvrdnja potpuna laž, ustvari jedan od onih hrvatskih povijesnih tračeva kojima ljubomorni dvorjani i tvarno građanstvo diskreditiraju vladara, pa ga proglase za Rusa, Ciganina, homoseksualca ili židovskoga zeta, etnogeneza Kvaternikove majke više nego išta drugo govori o ideološkome, duhovnom i političkom opredjeljenju Jadranke Kolarević i njezinih kolega i kolegica kroz povijest.
Naime, Didina mati Olga, kći Josipa Franka, pravaškoga faktotuma, bila je vjerna katolkinja i Hrvatica cijeloga svog života. Već se njezin otac pokrstio, pa ni on sa židovskom vjerom, a pogotovu sa židovskom narodnošću, nije imao ništa. Bio je, što se ono kaže, kremen - Hrvat. Svojim je učenjem, istina posmrtno, zapalio Hrvatsku, pa su gorjela sela, gradovi i ljudi. Tvrdnja da je njegova kći, a Kvaternikova majka, bila Židovka stoji samo ako se prihvaća i ispovijeda učenje po kojemu su Židovi zasebna rasa. Tada ni Josipu Franku ne pomaže promjena vjere, jer se dužinom bedrene kosti i oblikom lubanje razlikovao od Hrvata. Oni koji takvo učenje ispovijedaju mogu se posve točno, i bez ikakve potrebe da se nekoga vrijeđa, nazvati rasistima. Ali čak i sa striktno prihvaćenih rasističkih stanovišta, i sa stanovišta rasnih zakona, koji su, uzgred rečeno, u NDH ukinuti danima nakon Hitlerove smrti, Olga Kvaternik ne bi potpadala pod odredbe o čistoći arijevske rase.
No, zamislimo čak i to da je Mara Pavelić, rođena Lovrenčević, bila Židovka. Zar bi se time išta promijenilo, zar bi bili relativizirani Pavelićevi zločini i zar bi ti zločini bili manje hrvatski? Da je Pavelićeva Mara bila Židovka, zar bismo doista odgovornost za ustaške zločine mogli podijeliti sa Židovima? I zar bismo u apologetici NDH tada bili barem zeru, tek jedno zrnce, manji rasisti i antisemiti, zar bismo bili barem pedalj udaljeniji od pakla?
Članica Vijeća HRT-a poneseno nabraja na kakvim su sve visokim položajima u NDH bili Židovi, ponavljajući tako onu staru i mučnu priču naših revizionista i samounovačenih ustaša, po kojoj su, manje ili više, sve važne položaje u Pavelićevoj vlasti držali Židovi i poneki Srbin. Hrvati su se bavili samo kulturom i karitativnim radom, pa su i svoje živote riskirali spašavajući Židove i Srbe od sve samih Židova i Srba među ustašama.
Tko je i što je Jadranka Kolarević ne mora nas biti briga, ali kako bismo mogli ne primijetiti da jedan njezin istup potvrđuje najgore predrasude koje netko može imati o Hrvatima i hrvatskome stavu prema antifašizmu? Primjedbe Ephraima Zuroffa su u odnosu na sadržaj i smisao Kolarevićkinih riječi očinski blage i svećenički uviđavne. Pritom, Jadranka Kolarević istupa u ime javnosti koju predstavlja i, koliko god bila osobno beznačajna, ona svojom društvenom funkcijom višestruko simbolizira cijelu Hrvatsku. Njezin govor o Židovima u NDH nužno obilježava i sve druge članice i članove Vijeća, jer izlazi izvan demokratski zadanog prostora i ljudski prihvatljivih normi. Ostanak u društvu Jadranke Kolarević nužno znači solidariziranje s njezinim svjetonazorom. Precizno rečeno: oni koji na sljedećoj sjednici budu sjedili s njom, njezini su istomišljenici.
www.jutarnji.hr 2007 7 17
| |
