KOLUMNA - Nakon što je Stjepan Razum, visokopozicionirani svećenik Katoličke crkve u Hrvatskoj, u jednom tjedniku javno iznio svoja neofašistička stajališta, nisam želio odmah reagirati, osim što sam javno i na društvenim mrežama dao podršku prosvjednom pismu Margelovog instituta i Alena Budaja. 7 Odlučio sam pričekati kako bi s jednomjesečnom distancom mogao jasno vidjeti tko je i na koji način reagirao na Razumov neofašistički medijski nastup, točnije zanimale su me četiri stvari. Prvo, kako će reagirati takozvana javnost, civilno društvo i takozvana intelektualna elita, odnosno društvena i politička elita u ovoj zemlji. Zanimalo me podjednako tko će javno reagirati, a tko prešutjeti cijeli ovaj slučaj. Drugo, zanimalo me kako će reagirati židovske organizacije u Hrvatskoj i njihovi službeni i intelektualni predstavnici. Želio sam vidjeti i kako će reagirati ne samo službeni Kaptol, nego hoće li se oglasiti i Vatikan, ako nikako drugačije preko svojeg nuncija u Hrvatskoj, kako bi se službeno ogradili od profašističkog javnog nastupa svojeg visokopozicioniranog predstavnika, te me zanimalo hoće li službena crkvena hijerarhija na primjeren način kazniti Stjepana Razuma i na taj način pokazati kako Razumov javni nastup nije službeni stav Katoličke crkve. I naposljetku, ali ne manje bitno, zanimalo me kako će reagirati takozvani organi gonjenja u Republici Hrvatskoj, odnosno policija i Državno odvjetništvo, točnije hoće li policija i (ili) Državno odvjetništvo protiv Stjepana Razuma pokrenuti kazneni postupak, zbog kaznenog djela iz Članka 325. Kaznenog zakona Republike Hrvatske, kako su to u svojem prosvjednom pismu naglasili i iz Margelovog instituta.
Ne prihvaćam tezu nekih pojedinaca koji za Razuma tvrde da je „marginalac", te kako „Razumov javni nastup ne zavrjeđuje njihovu javnu reakciju". Takva reakcija pojedinaca, ali kako je vrijeme pokazalo i židovskih zajednica u Hrvatskoj, s izuzetkom židovske organizacije Margelov institut, pokazuje kako se radi o nekom obliku kompromisa s pojavama fašizma u ovoj zemlji. Suprotno tome, u svakoj ovakvoj prilici javno treba pokazati kako s fašizmom i njegovim pojavnim oblicima nema, niti smije biti bilo kakvog kompromisa. A šutnja o pojavama fašizma u ovom društvu predstavlja opasan društveni kompromis koji prešućivanjem pogoduje reinstalaciji fašizma. Ovdje se, međutim, radi o još opasnijoj situaciji. U slučaju visokopozicioniranog katoličkog svećenika Razuma ne radi se tek o jednom fašističkom ispadu proustaškog kapelana. Ovdje se radi o opasnoj pojavi javne deklaracije neofašističkog programa i projekta, pod visokim pokroviteljstvom Katoličke crkve, čiji je Razum visoki dužnosnik, ni manje ni više školovan na Papinskom sveučilištu. Istup Stjepana Razuma je, dakle, predstavljao politički program na neoustaškoj platformi, a nikako „tek još jednu izjavu", kako to u kuloarima govore neki iz nekih židovskih organizacija u Hrvatskoj, koji se iz samo njima znanih političko-poslovnih interesa nisu ovom prilikom javno oglasili.
Radi se, znači, o opasnom projektu, izgradnje nove neofašističke političke platforme u Hrvatskoj, koja kako je to javno izjavio Razum podrazumijeva: pisanje nove povijesti, odnosno negiranje Holokausta, odnosno rušenje ustavnog poretka Republike Hrvatske, rušenjem antifašističkih ustavnih temelja ove republike. Pritom, ovo više nije izjava nekog marginalca, već izjava jednog od važnijih ljudi u Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj. Budući da se govori o pisanju "nove povijesti", a izjavu je dao vodeći službeni povjesničar Nadbiskupije zagrebačke, u ovom slučaju je riječ o (nakon kardinala Bozanića i njegovih pomoćnih biskupa), o najvažnijem pojedinačnom svećeniku Kaptola zagrebačkog, kada je u pitanju davanje službenih stavova Crkve o povijesnim temama. A obzirom da nije uslijedila oštra reakcija Kaptola, Vatikana ili vatikanskog nuncija, ili pak Hrvatske biskupske konferencije, očito je riječ i o istupu Katoličke Crkve kao institucije, odnosno o službenom crkvenom tumačenju povijesti.
Upravo zbog ovakvih stavova, mnoge židovske obitelji u Hrvatskoj, nakon Drugog svjetskog rata, odnosno oni njihovi članovi koji su preživjeli Holokaust, prešućivale su u strahu svoje židovsko porijeklo, prešućivali su da su Židovi, često su mijenjali prezimena i vjeroispovijest, kako bi sakrili svaki trag sa svojim židovskim precima. Ljudi su se bojali da se prije ili kasnije u Hrvatskoj može pojaviti onakav isti antisemitizam, odnosno da može prije ili kasnije doći do ponovne pojave onakvog fašizma kao u vrijeme zločinačke ustaške endehazije. Razumova javna fašistička deklaracija jasno govori kako je strah tih ljudi bio i više nego opravdan.
Razgovarao sam nakon njegovog javnog istupa s više poznanika i kolega izvan ove regije i moram reći da su svi s kojima sam razgovarao, a koji ne žive u ovom doista zločinačkom podneblju, a koji su informirani kako je ovako visokopozicionirani katolički klerik, u jednoj kaotičnoj tranzicijskoj nazovi državici, u kojoj je Katolička crkva ekstremno povlaštena institucija, te praktički ima status državne crkve, dok su manjinske zajednice, pogotovo neke manjinske kršćanske zajednice, ali i židovska zajednica (pogotovo u pitanju povrata opljačkane i oduzete imovine) uvelike diskriminirane u svojim pravima, odnosno u ovoj državici u kojoj je osnova nacionalnog identiteta ujedno i pripadnost određenoj konfesiji (katoličkoj), istupila s određenim programom uvođenja neofašizma u toj zemljici, moji su sugovornici bili izuzetno uznemireni da se u jednom dijelu tranzicijske Europe, sada kada SAD naglo gubi realan globalni utjecaj, javljaju politički programi istovjetni onima iz 1930.-ih godina, o uvođenju bilo kakvog oblika fašizma.
Mojim sugovornicima, kao i meni uostalom, čudno je i sumnjivo, ponavljam – sumnjivo, da židovske zajednice u Hrvatskoj nisu prikladno reagirale u ovom slučaju. To je pogotovo sumnjivo mojim sugovornicima iz Izraela i mojim sugovornicima koji su porijeklom Židovi, ali i drugim promatračima izvana, odnosno ljudima koji se i inače s raznih pozicija bave Balkanom, i koje se smatra ekspertima za određena pitanja vezano za ovaj specifični prostor između Bliskog Istoka i Zapadne Europe. U svijetu analitičari danas smatraju da su na Balkanu uglavnom prevladale razne forme kriminala i da je većina privrede ovdje "inficirana", te kako je na ovim prostorima "mnogo kompromitiranih, ne samo u vlasti, već i šire u poduzetničkim krugovima i višoj srednjoj klasi". I da su ovi pozivi za uvođenje fašizma vezani za: utjecaj raznih kriminalnih grupacija na te zemlje Balkana; unutrašnje borbe klanova za utjecaj i vlast; povezanost ukupnog kriminalnog miljea sa raznim međunarodnim krijumčarskim grupacijama, naročito tzv. "albanskom mafijom", koje grupacije su vođene i većinom regrutirane u radikalno islamističkim sredinama na Balkanu (primjerice: Kosovo, Albanija, Sandžak, Zapadna Makedonija).
Dakle, ovo više nije samo "lokalna stvar", koja se tiče "tamo neke" opskurne tranzicijske zabiti. Razumov poziv za uvođenje fašizma (kojeg treba analitički sagledavati ozbiljnije i šire nego je to učinjeno) u nešto što EU i SAD smatraju dijelom Europe, i što je formalno primljeno u NATO savez više nije samo lokalna stvar. Time se bave "stranci", odnosno ono što danas nazivamo međunarodnom zajednicom, koji prije svega, (ljuti da se uopće moraju baviti nekakvom Hrvatskom, koja - eto - postoji "negdje na karti"), u razgovorima o Slučaju Razum prije svega pitaju kako su reagirale židovske zajednice u Hrvatskoj, i koji - kad čuju da iste ne žele reagirati, odnosno nisu reagirale, pitaju eksperte zašto. A eksperti im kažu da im je to sve sumnjivo, ali pravog odgovora ne znaju dati. Nitko naime, osim Budaja i Margelovog instituta, nije stvar nazvao pravim imenom. Odnosno, nitko kao da nema hrabrosti jasno reći kako je u pitanju uvođenja fašizma u jednoj zemlji, za što ne postoji „middle ground". Postoji samo crta u pijesku. I dvije strane. Koje se moraju sukobiti. Mislim na razračunavanje dviju strana (fašističke i antifašističke) od kojih jedna mora pobijediti, a druga mora biti poražena.
U toj priči, kao što sam već rekao, nema kompromisa. Fašizam to znači - da prestaju svi kompromisi. Naglašavam: svi. U toj priči nema povlastice neutralnosti ni za koga. Ni za javnost, ni za društvenu, političku, intelektualnu elitu, niti za židovske organizacije, niti za najviše pozicionirane predstavnike Katoličke crkve, niti za policiju, niti za Državno odvjetništvo. Niti za pojedinca, ni za grupu, niti za zajednicu, ni za naciju, niti za korporaciju. Svi se u toj priči moraju svrstati na jednu od strana i jasno deklarirati svoju poziciju. Hoćete li ustašu Stjepana Razuma? Možete ga podržati na razne načine: od dizanja desne ruke u zrak, pa do tipične hrvatske šutnje. Ili šutnje općenito. Nećete Stjepana Razuma? Onda to jasno i javno morate reći. Dolazi faza u kojoj nitko neće biti dovoljno ljigav da sjedi na dvije stolice, odnosno da bude na obje strane. Najzad, ako inicijativa fašizacije Hrvatske ustraje, a bojim se da je tek počela, i ako članovi zajednice šutnjom podržavaju, doći će faza kada će se o pitanju tko je na kojoj strani postavljati članovima zajednice izravno.
Ovo je sada prešlo sve "crte u pijesku". Da podsjetim, dana 9. kolovoza 2012. godine visoko pozicionirani predstavnik Katoličke crkve pozvao je na uvođenje fašizma u zemlji. Time je alarmirao "pola svijeta", odnosno ono što nazivamo demokratskim svijetom. S druge strane, u Hrvatskoj reakcija nema. Ni od države, ni od šire javnosti, ni od pravosudnih institucija ni od židovskih zajednica. Izuzetak, osim Margelovog instituta predstavlja brza, jasna i oštra reakcija Ive Josipovića i njegovo jasno svrstavanje na stranu antifašizma i demokracije.
Osim toga, nikakvih drugih reakcija nije bilo. A radi se o izuzetno ozbiljnoj stvari, na kojoj pada svako pitanje o tome je li Hrvatska spremna svima jamčiti zaštitu njihovih ljudskih i građanskih prava. Zaštita naših građanskih prava u ovom slučaju jest hitno i beskompromisno kazneno procesuiranje Stjepana Razuma zbog njegovog javnog poziva na reinstalaciju fašizma. Zato u cijelosti potpisujem prosvjedno pismo Margelovog instituta i zahtjev te židovske organizacije za kaznenim procesuiranjem Razuma, te pozivam Mladena Bajića i Ranka Ostojića da nadležnom državnom odvjetniku, odnosno nadležnim policijskim službenicima bez daljnjeg odlaganja nalože pokretanje kaznenog postupka protiv Stjepana Razuma. U ovom slučaju i institucije moraju pokazati na kojoj su strani, odnosno s koje strane „crte u pijesku" tko stoji kada je u pitanju ustavni antifašistički temelj ove države ili s druge strane neofašistički program Razuma pod očitim visokim pokroviteljstvom zagrebačkog Kaptola.

seebiz.eu