24/03/2014 19:21 danas.rs
Nacionalizam i posledice
Autor: Aleksandar Roknić

U Letoniji i Litvaniji, u senci ukrajinske krize, održana su nedavno tri skupa - u Rigi marširali su litvanski ratni veterani koji su služili u okviru nacističkih SS jedinica tokom Drugog svetskog rata i borili se protiv Crvene armije, a za pobedu Hitlerovog Trećeg rajha.

Dok su u Kaunasu i u Viljnusu u Litvaniji učesnici marša povodom Dana litvanske nezavisnosti nosili slike Juozasa Ambrazevičiusa-Brazaitisa, premijera privremene litvanske vlade nakon nacističke invazije 22. juna 1941. Kako je za vikend broj Danasa napisao sjajni Efraim Zurof, direktor Centra "Simon Vizental", upravo je "Ambrazevičius-Brazaitis bio taj koji je javno podržao Treći rajh i svesrdno promovisao progon i uništenje litvanskih Jevreja". Zurof je još napisao, pošto je bio učesnik sva tri kontra skupa u svim ovim baltičkim gradovima, da su parole i povici na skupovima u Litvaniji bili više usredsređeni na "netrpeljivost prema manjinama" i da su uzvikivali "Litvanija za Litvance".

Pitate se verovatno kakve to veze ima sa nama? Pa ima. U Srbiji je u proteklih 25 godina u toku revizija istorije Drugog svetskog rata, po kojoj će ispasti da su zapravo nacisti i fašisti dobili Drugi svetski rat i da zapravo niko i nije sarađivao sa okupatorima. Ko radi na novom čitanju istorije? Paradoksalno, ali demokratske, proevropske vlasti. Današnja Srbija se stidi i gnuša svoje antifašističke prošlosti i polako, ali sigurno, briše dva miliona žrtava koje je nekadašnja Jugoslavija dala u borbi protiv nacizma i fašizma.

Ali brisanje istorije nije samo "specijalitet" u Srbiji. Slično se dešava i u Hrvatskoj, Mađarskoj, Bugarskoj, Litvaniji, Letoniji, čak i u Rusiji, gde se beleže ispadi neonacista, a i u Izraelu su pre nekoliko godina pohapšeni neonacisti... Odličnu dijagnozu dao je opet, ko drugi, nego Zurof. On kaže da je "tužna istina da praktično cela postkomunistička Istočna Evropa pati od ozbiljnog oblika kolektivne istorijske amnezije, što se odražava u izobličenju Holokausta i antisemitizma, kao i u promociji lažnih paralela između komunističkih i nacističkih zločina". Drugim rečima, ne pravi se razlika između komunističke odmazde, osvete pobednika nakon završetka Drugog svetskog rata onima koji su sarađivali sa nacistima i oslobodilačke borbe protiv nacista i okupatora.

Ako se pitate kakve su posledice revizije istorijskih činjenica, dovoljno je reći da to, kako kaže Zurof, "razbuktava plamen neofašizma, rasizma, ksenofobije i antisemitizma". U Srbiji skoro da nema suđenja zbog diskriminacije, a današnji srednjoškolci u najvećem broju slučajeva podržavaju nasilje nad LGBT populacijom, ne bi se družili sa Albancima, Romima, Hrvatima i gej osobama... Da li vam to nešto govori? Setite se samo kako su nedavno novosadski srednjoškolci prekinuli predstavu "Antigona" sa komentarima tipa - "Nije ni čudo što su muškarci u Srbiji pederi, zato što nose haljine na sceni".

U jeku evropskih integracija u toku je buđenje ekstremno desnih nacionalističkih pokreta, jačanje antievropskih ideja, kao i zalaganje za monolitne nacionalne države. Tome je doprinela i sama Evropska unija prećutkivanjem, okretanjem glave u stranu i guranjem pod tepih brojnih problema u svojim zemljama članicama. Narastajući nacionalizam, iz kojeg su se izrodili krvavi ratovi devedesetih, preti da u narednim godinama ne samo ceo Balkan, nego čitavu Evropu ponovo gurne u ratni vrtlog. Lepo je rekao istoričar Jan Keršo - "Put u Aušvic bio je popločan ravnodušnošću". A narodi retko uče iz svojih grešaka i zločina počinjenih u prošlosti, piše nemački istoričar Veler. Uostalom, i u Srbiji su tokom devedesetih postojala četiri logora za nesrbe (Mitrovo polje, Šljivovica, Stajićevo i Begejci), iako Srbija nije učestvovala u ratovima u Bosni i Hrvatskoj. Bar ne zvanično.

danas.rs