Postupak izručenja Milivoja Aschnera,
osumnjičenog za ratne zločine u Požegi za vrijeme Nezavisne
države Hrvatske, nikako da se pomakne s mrtve točke. Austrijske
vlasti otežu sa ekspertizom osumnjičenika, koja bi omogućila
njegovo izručenje Hrvatskoj i suđenje.
Zahvaljujući inerciji austrijskih vlasti, postupak koji je
pokrenut inicijativom jednog mladog istraživača-amatera već
je nekoliko godina zamrznut. Mladi student Alen Budaj pred
nekoliko godina uključio se u akciju jeruzalemskog Centra
Simon Wiesenthal «Posljednja šansa» - potrage za preostalim
ratnim zločincima iz Drugog svjetskog rata koji su uspjeli
izmaći ruci pravde, i u Daruvaru pronašao Milivoja Aschnera,
za vrijeme Drugog svjetskog rata šefa policije u Požegi u
Slavoniji. Za naš radio govori Alen Budaj, sada direktor
nevladine organizacije Margel Institut.
«On je od uspostave Nezavisne države Hrvatske u travnju 1941. godine do rujna
1942. godine kao šef policije, odnosno kasnije kao šef ispostave
župskog redarstva u Požegi počinio zločine hapšenja, maltretiranja,
odvođenja u logore, dakle deportacije, mučenja, dakle – zločine
protiv civilnog stanovništva.»
Također, njega se tereti za smrt preko
400 logoraša iz Bosne, većinom Srba, koncem 1941. godine.
Aschner 1945. bježi, jugoslavenske vlasti stavljaju ga na
popis ratnih zločinaca, a nakon 1990. vraća se u Hrvatsku
i povučeno živi sve dok ga 2004. godine Budaj nije pronašao
i preko jeruzalemskog Centra Simon Wiesenthal alarmirao hrvatske
vlasti. Međutim, novinari su bili brži od policije, i Aschner
je pobjegao u Austriju, u Klagenfurt, gdje i dan-danas živi.
Hrvatske vlasti su za njim izdale
policijsku tjeralicu s nalogom za uhićenje, i Interpol je
izdao tjeralicu, Hrvatska je i službeno zatražila od Austrije
njegovo izručenje, ali – ne dešava se ništa. Zašto? Sve do
sada Aschner je imao snažnu zaštitu austrijske desnice, pogotovo
nedavno poginulog narodnjaka Joerga Heidera, kaže Budaj:
«Prema tome, on – što se tiče same Austrije i samog austrijskog društva – tamo
uživa jednu jako dobru zaštitu, on se tamo osjeća sigurno,
njemu se ništa tamo neće i ne može dogoditi, on je praktički
tamo zaštićen u toj kući kao u jednoj rezidenciji do koje
nitko ne može doći, on se normalno šeće gradom.»
Navodno je sada problem u liječničkom vještačenju Aschnera, da se vidi je li
priseban i sposoban podnijeti eventualno izručenje i suđenje.
«Njega su pregledavali austrijski
eksperti, međutim kako je poznato da Austrija nije osudila
već 30 godina nijednog nacističkog zločinca, a čak ni svoje
državljane nije išla istraživati, a vjeruje se i zna se da
ih ima, mi ne možemo nikako vjerovati austrijskim liječnicima.
Tim više, jer Austrija nije hrvatskom Državnom odvjetništvu
proslijedila niti jedan medicinski dokument. Ja sam osobno
bio u Državnom odvjetništvu – mi nismo vidjeli niti jedan
medicinski dokument da je hrvatskoj strani proslijeđen.»
Međutim, Aschner nije jedini kojeg
štiti tuđe državljanstvo i inercija druge države. Kako hrvatsko
pravosuđe ima problema sa Austrijom, tako srbijansko ima
problema sa Mađarskom. Nekadašnji oficir mađarske vojske
Sandor Kepiro sudjelovao je 23. siječnja 1942. u takozvanoj
Velikoj raciji tijekom koje je u Novom Sadu stradalo 1200
Židova, Srba i Roma, podsjeća u izjavi za naš radio glavni
tajnik Margel Instituta Solomon Jazbec.
“Živi nekažnjeno u Budimpešti, ekstradicija
također nije moguća zato što je mađarski državljanin. Beogradsko
Državno odvjetništvo ga traži,ali ništa od toga. Centar Simon
Wiesenthal je urgirao preko mađarskih židovskih organizacija
– Saveza mađarskih židovskih općina - da se taj slučaj riješi,
zato što su tada i mađarski Židovi stradali od njegove ruke,
ali ništa se od toga nije postiglo.»
slobodnaevropa.org
|