Famozni "referendum o braku" je već podosta daleko iza nas, ali poneki repovi se itekako vuku, ponajviše od onih koji demoniziraju društvo više no što je to potrebno - ponajviše da bi si napravili reklamu i izvukli korist koliko god to mogu. Stoga idu predaleko i pregrubo pa tako koriste kukaste križeve da bi potvrdili mišljenje, a zapravo potvrđuju enormnu količinu neznanja, neosjetljivosti i nepoštivanja, što je potvrdio i direktor Simon Wiesenthal centra - Efraim Zuroff.

Čovjek je podosta zauzet, ali je ipak, za razliku od Hrvatskog novinarskog društva reagirao na zbivanja u Hrvatskoj. Istina jest, trebalo mu je tjedan dana da nam se javi, ali javio se i izrekao mišljenje, bez uvijanja.

Osvrnuo se na pojave koje su izazvale reakciju kompletnog hrvatskog društva (i šire), a riječ je o skandiranju 'Za dom spremni' Josipa Šimunića i referenduma koji je u Ustav 'unio' odredbu o braku kao zajednici muškarca i žene.

- Treba reći da u teoriji protivljenje istospolnom braku nije fašizam. To protivljenje može proizaći iz religijskih uvjerenja - rekao nam je Efraim Zuroff, koji problem očekivano, vidi, u nečem drugom.

Iako kaže da, za razliku od dijela hrvatskih medija koji se ne ustručavaju to reći s naslovnica, protivljenje istospolnom braku ne povezuje s fašizmom, dodaje da su referendum i događaji na maksimirskom stadionu poslije utakmice s Islandom povezani, odnosno da su akteri u velikoj većini isti. Također, izražava žaljenje i zbog navodnih prijetnji zaposlenicima Jasenovca.

- Ono što se dogodilo nakon utakmice protiv Islanda, kada je Josip Šimunić uzeo mikrofon i ustaškim pozdravom se obratio publici, a ona mu odzdravila, ukazuje na simpatije i nostalgiju prema ustaštvu. Također, isto to pokazuju i prijetnje upućene radnicima u Jasenovcu - zaključuje direktor centra Simon Wiesenthal.

politikaplus.com