Poslije smrti glasovitog Simona Wiesenthala, Zuroff je zauzeo njegovo mjesto i radi s predanošcu pravoga šerifa. Od Zuroffove liste podilazi jeza... Ona cuva zastrašujuce istine o holokaustu, imena odgovornih za tisuce mrtvih, tisuce nevinih civila!
Talijanski dnevnik La Repubblica nedavno je objavio razgovor s voditeljem Centra Wiesenthal u Jeruzalemu Ephraimom Zuroffom. Svakome je unaprijed jasna tema takvog razgovora - ratni zlocini i zlocinci iz Drugog svjetskog rata, sudionici zlocinackog holokausta, koji desetljecima izbjegavaju ruci pravde.
Naime, poslije smrti glasovitog Simona Wiesenthala, Zuroff je zauzeo njegovo mjesto. On radi s predanošcu pravoga šerifa. “Prvih deset, najtraženijih”, ispricao je talijanskoj novinarki Andrei Tarquini, “bili su svi egzekutori odgovorni za stotine ili tisuce ubijenih. Jedan od njih bio je poslije na visokom položaju. Pod pretpostavkom da je još živ, to je Alois Brunner, Eichmannov zamjenik. Svake noci sanjam da sam ga uhvatio, a vec desetljecima štiti ga Sirija.”
Od liste Zuroffa podilazi vas jeza. Ona cuva zastrašujuce istine o holokaustu. Evo, primjerice, Brunner: 47.000 Židova otpremljenih u logore smrti iz Austrije, 44.000 iz Grcke, 23.500 iz Francuske. Ili pak Aribert Heim, izdanak Mengeleove “škole”. “Poslije neljudskih eksperimenata ubio je stotine ‘pacijenata' smrtonosnim injekcijama. Ne znamo gdje se nalazi, u jednom casu imali smo obavijest da je u Španjolskoj, no opet je nestao. Možda se nalazi u Južnoj Americi.”
Slucaj Milivoja Ašnera
Zuroff i njegova ekipa ne znaju za odmor u lovu na posljednje naciste. “To je doista posljednja šansa, vrijeme nam istjece, kao da igramo produžetke u nogometnoj utakmici”, kaže šerif iz Jeruzalema. “U mnogim slucajevima radi se o problemu politicke volje. Bolje reci, radi se o pomanjkanju politicke volje da nam se pomogne. Njemacka suraduje, ali Austrija je svojevrsni slucaj. Takva je ondje klima, odbijaju odgovornost za prošlost. Oni istražuju ali ne osuduju.” “Pogledajmo zajedno popis imena, svako od njih prica jednu pricu”, nastavlja Zuroff. “S jedne strane to je prica o hvatanju zlocinca, s druge o umiješanosti i politickoj volji u njegovu korist.”
Primjerice Erna Wallisch, koja je bila jedna od odgovornih za Majdanek. Ili Milivoj Ašner, bivši šef policije u Slavonskoj Požegi. “Austrija ga odbija procesuirati, pa spokojno živi u Klagenfurtu.” Preokret se dogodio, primjecuje Zuroff, kad je srbijanska vlada kontaktirala Centar Wiesenthal: Beograd je obecao uložiti sve snage kako bi mu bilo izruceno troje od deset traženih iz zemalja u kojima žive. Vrlo brzo, dodali su.
Razumljivo, u Hrvatskoj slucaj ustaškog dužnosnika Ašnera ima posebnu, specificnu težinu. U trenutku dok pravosudni organi procesuiraju odgovorne i osumnjicene za ratne zlocine u Domovinskom ratu, sasvim je nejasno zašto je slucaj ovoga policijskog dužnosnika stavljen u stranu, izvan interesa javnosti.
Problem u pravosudima
Tako Hrvatska propušta poantirati odgovornost i NDH i Hrvata za zlocine pocinjene u Drugom svjetskom ratu. Bez pristajanja i na tu odgovornost teško je inzistirati i preispitivati pravnost svake, pa i naše države.
S druge strane, zaista je neprilicno da se Srbija zauzima za izvršenje pravde u Ašnerovu slucaju, zapravo u ime žrtava ustaškog režima NDH, medu kojima su najbrojniji bili Židovi i Srbi, ali i Romi, pa i Hrvati lijevih politickih opredjeljenja, a Hrvatska pritom šuti. Naime, hrvatske zlocine ne mogu procesuirati drugi vec baš hrvatski sudovi. Odbijanje odgovornosti hrvatskih zlocinaca za sudioništvo u holokaustu, jednostavno, pokazuje kratku politicku i svaku drugu pamet. Razumije se, eventualno sudenje Ašneru u Beogradu, ili Becu što se toga tice, zadovoljilo bi pravdu i nedužnu krv ubijenih žrtava. Ali, jedino bi sudenje u Zagrebu pokazalo spremnost Hrvata da dokraja prihvate vlastitu prošlost, pa i onu za koju bismo najradije da je nije ni bilo. Ali ona je postojala i njene repove cemo i nadalje vuci. U protivnom, naci cemo se u istom košu s Austrijom, kao zemlja koja odbija prihvatiti vlastitu prošlost.
“Postoje razni konspirativni oblici pomoci posljednjim nacistima”, ispricao je “šerif” spomenutoj talijanskoj novinarki. “Poput one koju im pružaju nostalgicarske skupine bliske neonacistima poput Stille Hilfe (Tiha pomoc). No mi nismo pred ‘organizacijom Odessa', kao u nekom krimicu.” Mnogo je ozbiljniji problem kad se vlade ni pravosudni organi, kao što se pokazalo u više slucajeva, i ne pokrenu. Nijemci se pokrenu, no u Austriji je skandalozna situacija. Ako zatražimo u Austriji informaciju, 95 posto telefonskih poziva koji uzvracaju na poziv jesu antisemitskog sadržaja. Uzmimo primjer slucaja Sandora Kepira, bivšeg dužnosnika madarske žandarmerije. “On ima na savjesti najmanje 2000 smaknuca. Živi u Argentini od konca 1996. Otišao je u madarski konzulat i zatražio da se vrati u domovinu, pa sada mirno živi u Budimpešti.” Ili pak njegov sunarodnjak Karoly Zentaj.
Pomanjkanje politicke volje
“Sada, s našom operacijom, postoji velika vjerojatnost da ce oni biti uhvaceni, zatvoreni i procesuirani. Znamo ili pretpostavljamo gdje se nalaze, imamo dokaze o njihovoj krivnji”, dodao je Zuroff. Ima onih koji su vec osudeni, ali još nisu poceli služiti svoju kaznu. “Takav je Algimantas Dailide, Litavac osuden u Vilniusu za stotine uhicenja i deportacija, no tek se ocekuje izvršenje presude. Slican je slucaj i Harry Mannil. On je izbjegao u Venezuelu, pa je potom bio osloboden u Estoniji. “Za svijet, no iznad svega za zemlje koje zatvaraju oci i nijecu svoju ulogu u Drugom svjetskom ratu, sudski procesi desetorici najtraženijih bit ce važan trenutak za pravosude i preispitivanje savjesti. No pomanjkanje politicke volje da se te osobe privedu pravdi, poslije dugih desetljeca, još nam je najveci neprijatelj. Ovo nam je posljednja šansa da se izvrši pravda, drugih nece biti”, zakljucio je Zuroff. Tome se jedino može dodati da je i Hrvatskoj posljednja šansa da se ukljuci u justificiranje slucaja Ašner.
Od Zuroffove liste podilazi vas jeza. Ona cuva zastrašujuce istine o holokaustu. Evo, primjerice, Alois Brunner: 47.000 Židova otpremljenih u logore smrti iz Austrije, 44.000 iz Grcke, 23.500 iz Francuske. Ili pak Aribert Heim, izdanak Mengeleove ‘škole'. Poslije neljudskih eksperimenata ubio je stotine ljudi
Deset najtraženijih Centra Simon Wiesenthal
Milivoj Ašner
Ratni šef hrvatske policije u Požegi,odgovoran za stotine egzekucija. Austrija ga odbija izruciti Hrvatskoj
Ivan Demjanjuk
Odgovoran za nebrojene egzekucije u Sobiboru i Majdaneku. Protjeran iz SAD-a, pod istragom u Poljskoj
Alois Brunner
Eichmannov zamjenik. Odgovoran za više od sto tisuca deportacija i smaknuca. Desetljecima je u Siriji, gdje je stvarao tajnu policiju
Sandro Kepiro
Bivši kraljevski, madarski žandarmerijski casnik koji je imao kljucnu ulogu u progonima Židova u Madarskoj. Živi u Budimpešti
Erna Wallisch
Snosi odgovornost za Majdanek. Austrija odbija povesti proces njezina izrucenja
Aribert Heim
Lijecnik smrti. Nakon zastrašujucih eksperimenata ubio je stotine deportiranih smrtonosnim injekcijama. Traži se po Južnoj Americi
Mihail Gorškov
Bjelorusija. Odgovoran za deportacije tijekom rata. Protjeran iz SAD-a, pod istragom u Estoniji
Algimantas Dailide
Litva. Odgovoran za uhicenja, mucenja i smaknuca. Osuden, ali presuda nije izvršena
Harry Mannil
U Venezueli. Odgovoran za progone i deportaciju Židova i komunista. Živio u Estoniji
Karlov Zentaj
Madar, odgovoran za progone u Budimpešti. U Australiji je uložio podnesak protiv zahtjeva za izrucenje
Jutarnji.hr
|
