Dok u javnosti ne istupe osobe poput Požežanina Alena Budaja, situacije u kojima
se razotkriva zločinačka prošlost mnogopoštovanih starina iz
našeg susjedstva, kao što je ona mađarskog kvislinga kojeg
u filmu »Muzička kutija« Coste Gavrasa igra Armin Mueller-Stahl,
ili pak ona zapovjednika nacističkog logora, kojeg u manje
poznatom filmu Bryana Singera »Savršeni učenik« igra Ian McKellen,
a otkriva ga upravo dječak, njegov prvi susjed, mogu nam se
činiti samo kao čista fikcija.
No, jednog je takvog vitalnog starčića iz susjedstva, imenom Milivoj Ašner (91),
nedavno razotkrio 27-godišnji mladić Alen Budaj, inače trgovac, koji je punih
sedam godina istraživao stradanja požeške židovske zajednice tijekom Drugog svjetskog
rata. Nakon što je saznao da se Efraim Zuroff bavi problematikom holokausta,
Centru Simona Wiesenthala Budaj je dostavio – još prije službenog početka akcije
»Posljednja šansa« koja se provodi u nekoliko evropskih zemalja, s ciljem dolaska
do informacija koje se tiču ratnih zločinaca kako bi oni još mogli biti izvedeni
pred lice pravde – tako opsežnu i detaljnu dokumentaciju da se s njome može izravno
na sud.
»izvorni seljak« ustaški zločinac
Tko je Milivoj Ašner, koji se prije nekoliko godina iz Klagenfurta vratio u Hrvatsku,
u Daruvar, a 2000. godine čak osnovao Izvornu hrvatsku seljačku
stranku čiji je bio predsjednik? Prema Budajevim spoznajama,
upravo je taj Milivoj Ašner odgovoran za ratne zločine nad
Židovima počinjene 1941. i 1942. godine u Požegi, kada je bio
predstojnik požeškog gradskog redarstva, odnosno ustaške policije
te radio na progonu Židova, Srba i Hrvata komunista, kao i
na pljački njihove imovine, nasilnom iseljavanju, masovnim
hapšenjima i privođenjima pred prijeki sud. Naime, samo dan
nakon Ašnerovog imenovanja na spomenutu funkciju, u Požegi
su uvedene protusrpske i protužidovske mjere, nakon čega su
građani podvrgnuti rasnim zakonima NDH, a krajem prosinca 1941.
požeški su Židovi deportirani u koncentracijske logore u kojima
su svi ubijeni. Ašner je čak osobno odgovoran za smrt Židova
Ede Moskovića, kojega je deportirao u koncentracijski logor
u Gospiću, gdje je Mosković ubijen.
Alen Budaj kaže kako ne bi volio da netko pomisli da je istraživao radi novca
i raspisane nagrade od deset tisuća dolara, te kako se predaja dokumentacije
o Ašneru slučajno poklopila s akcijom »Posljednja šansa«. Čak i da jest novac
u pitanju, možemo poželjeti što više građana kao što je Alen Budaj, kako ne
bi tek za nekoliko desetaka godina kao »dobri susjedi« i starine negdje iskrsnuli
Karadžić, Mladić, Gotovina…
i dalje hajdučija
Dokle god u nas, umjesto građanske odgovornosti,
bude vladao princip jatakovanja, bit ćemo daleko od uređenog
društva. Dokle god se svakog onog tko u nas i pokuša dojaviti
nešto o ovovremenim zločincima bude doživljavalo kao nacionalnog
izdajnika, tu je šanse za suočavanje s prošlošću vrlo malo.
I na kraju, dokle god Hrvatska bude neka vrsta velike »sigurne
kuće«, dakle prostor posve siguran, a u nekim slučajevima od
policije čak i čuvan, za zločince i osumnjičenike za ratne
zločine, dotle možemo reći zbogom pravnoj državi. U tom smislu
slika osumnjičenika za ratne zločine, Ante Gotovine, u službenim
gradskim prostorijama nije samo trenutačni antievropski kapric
jedne političke linije, kako bi to htjeli zadarski esdepeovci.
To je nešto posve drugo, pokazatelj da i dalje živimo u hajdučkom
tipu društva u kojem se otpadništvo od zakona smatra vrlinom
te u kojem je cijeli jedan kolektiv spreman stati iza »svog«
outlowa.
________________________________________________________________________
novilist.hr
| 
