PRIJAVA Sve prijetnje su snimljene i bit će prijavljene policiji - kaže Zoran Pusić, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava, koji nema mira otkada je Odbor pozvao ljude da dostavljaju informacije o ustaškim zločincima i tako konkuriraju za nagradu Centra Simona Wiesenthala od 10.000 dolara

piše Saša JADRIJEVIĆ TOMAS

Dobili smo pozive od razbojnika koji nam prijete da će dignuti ured Građanskog odbora za ljudska prava u zrak. Optužuju nas da smo ubili Isusa i psuju nam mater. Sve prijetnje ubojstvom su snimljene na sekretarici, pa ću to prijaviti policiji - govori nam Zoran Pusić, predsjednik navedenog odbora, koji zajedno sa Centrom Simona Wiesenthala provodi akciju "Posljednja šansa" u kojoj traže osobe koje su počinile zločine u vrijeme ustaškog režima. Prijetnje su uslijedile nakon stavljanja kontakt brojeva u tiskane medije, a na koje bi se trebale javljati osobe koje nešto znaju o ustaškim zločinima, ali u pravilu, kako govori Pusić, javljaju se brojne nepoznate osobe i prijete mu likvidacijom ili mu govore kako se prodao Židovima.

Tako je počeo i slučaj Levar

Pusić kaže da je to očekivao, jer kad se radi o ovako delikatnoj akciji, uvijek ima onih koji na nasilan način žele izraziti svoje protivljenje nečijim uvjerenjima.
- Tražit ću da me na nekakav način policija zaštiti. Tako je i u slučaju Levar sve počelo s nekoliko prijetnji, ali nikada ne znate kada vam ti luđaci mogu staviti bombu. Nije mi svejedno. Ovi ljudi su spremni napraviti zlo, ali tako da mi nešto podmetnu ili da u grupi podmuklo napadnu, jer su kukavice - kaže Pusić. Ipak, ne svodi se sve na prijetnje. Javila su se trojica ljudi koji su ostavili imena i prezimena, a voljni su svjedočiti u mogućem procesu protiv Milivoja Ašnera iz Daruvara za kojeg Pusić i Efraim Zuroff drže da je, prema prikupljenoj dokumentaciji koju im je ustupio jedan čovjek te prema svjedočenju Ašnerove nekadašnje tajnice Viktorije Kir, ustaški zločinac.
- Inkriminirajuće materijale na 40 stranica skupio je čovjek koji uopće nije profesionalac, ali je posao odradio krajnje profesionalno, mnogo bolje nego bi to napravile neke državne institucije kojima je to u opisu radnog mjesta i koje imaju veliki budžet. Iako ja ne određujem tko bi trebao dobiti nagradu od 10 tisuća američkih dolara, po meni je novac zaslužio upravo taj čovjek - kaže Pusić. Riječ je o Alenu Budaju (27) iz Požege. - Mi smo mu savjetovali da pričeka još malo s izlaženjem u javnost, makar čovjek misli da se ne treba skrivati - kaže Pusić i dodaje da još nisu do kraja provjerili osobu za koju također imaju dojavu da je sudjelovao u zločinima iz doba NDH.
- Provjera će još trajati, jer moramo biti sigurni. Trenutno smo najviše okupirani slučajem Milivoja Ašnera, šefa ustaške policije u Požegi, kojega novinari nisu mogli pronaći, a pretpostavlja se da je otputovao u Austriju gdje ima kuću. U medijima se pojavila tvrdnja da postoji još jedan Milivoj Ašner, koji je rođen iste godine, ali to nas nimalo ne ometa, jer znamo da je Ašner iz Daruvara onaj koji je sudjelovao u zločinima", kaže Pusić.
" Osumnjičeni" Milivoj Ašner rođen je 1913. godine, a početkom devedesetih se iz Austrije vratio u Hrvatsku u Daruvar, gdje je sagradio raskošnu kuću. Iako je u početku bio oduševljen Tuđmanom, jer je valjda bio uvjeren da se vratila NDH, poslije se razočarao, jer mu je izgleda i Tuđman bio previše "mek", da ne govorimo o kasnijim nadolazećim generacijama političara. Svoje nezadovoljstvo političkom situacijom i smjerom kojim ide RH izrazio je osnivajući svoju stranku (Izvorna seljačka stranka), za koju je govorio da je nema u medijima, jer mu promociju sputavaju, kako je rekao novinarima, "partizani i komunisti". Susjedima se navodno hvalio kako je dobar s Tuđmanom koji ga je posjetio i u njegovoj kući u Austriji.
Akcija simbolično nazvana "Posljednja šansa", zbog posljednje prilike uvjetovane starošću sudionika da se kazni zločince, krenula je 2002. godine u Litvi, Latviji i Estoniji, Ukrajini, a potom se proširila na Poljsku i Austriju. U Centru Simona Wiesenthala govore da je akcija u pojedinim zemljama imala odlične rezultate, pa su osumnjičili neke ljude koji bi sigurno za koju godinu preminuli, pa bi tako mogućnost progona bila nemoguća. U spomenutim zemljama dobili su stotine prijava o mogućim zločincima, a dakako, bilo je i podmetanja te lažnih iskaza, no nakon pomnog proučavanja za više od 50 ljudi iz Litve, Latvije i Ukrajine pronašli su dovoljan broj dokaza, koje su predali lokalnim policijskim tijelima na daljnje postupanje.
Efraim Zuroff je u više navrata molio hrvatske političare da se okonča istraga i oko Ive Rojnice rođenog 1915. godine, koji je državljanin Republike Argentine, a početkom Drugog svjetskog rata je bio visoki dužnosnik ustaške vlasti u Dubrovniku. Zuroff je također molio i predsjednika Mesića da utječe na hrvatske pravosudne vlasti da okončaju istragu protiv Rojnice, te da ga se nekako dovede u Hrvatsku na suđenje. Tada je Zuroff obavijestio Mesića da su i argentinske vlasti izrazile odlučnost za poduzimanje akcija protiv nacističkih zločinaca, a koji su možebitno našli skrovište u toj zemlji. No, Zuroff usprkos silnom trudu i lobiranju još nije uspio doći do Rojnice, a izgleda da i neće, jer kako je rekao "ljudi zbog straha neće svjedočiti protiv njega".

Zuroff ne odustaje od Rojnice

Zuroff je istaknuo da neće odustati od Rojnice koji je u Argentinu došao 1947. i tamo pokrenuo uspješan biznis u tekstilnoj industriji, ali kako je malo nade da on bude izručen Hrvatskoj. Rojnica, koji je prijateljevao s Tuđmanom, koji ga je i odlikovao, te je umalo postao i naš ambasador u Argentini, izjavljivao je da su mu kašu skuhali komunisti i partizani, te da nije sudjelovao u zločinima, jer tijekom NDH nije bio vojna, nego politička osoba. Rojnica se u Argentini zalagao za priznanje Hrvatske, te je sudjelovao u brojnim humanitarnim akcijama, ali spomenuta "partizanska osveta" nije ozbiljno shvaćena jer se i prije nekoliko godina očitovao u jednoj od svojih knjiga kako "Republika Hrvatska mora tražiti da je napuste svi Srbi doseljavani od 1918. do 1990. za vrijeme okupacije Hrvatske". Rojnicu se konkretno optužuje da je potpisivao rasne uredbe - poput one kojom se "zabranjuje svim Židovima i Srbima kretanje na ulicama, kao i držanje otvorenih radnja od 19 do 7 sati".

Voditelj Internet odjela: Augustin Gattin
Internet podrška: NETmedia d.o.o.
© Sva prava pridržana: SLOBODNA DALMACIJA, 1999-2004.