5.07, 2004
SLOBODNA DALMACIJA
 
  Lovac na vještice
Josip JOVIĆ
 
 

Još se jednom Efraim Zuroff, voditelj jeruzalemskog Centra Simon Wiesenthal pojavio u Zagrebu u povodu početka akcije "Posljednja šansa" koja nudi svim građanima ove zemlje mogućnost da postanu masovni konfidenti, prijavljujući barem jednoga nacističkog zločinca i tako po svakoj prijavljenoj glavi zarade nezanemarivih deset tisuća dolara. Ovaj čovjek, kojega i u njegovoj domovini smatraju čudakom, nije došao praznih ruku, već je donio dobro naoštreni glogov kolac i još dva optužna prijedloga, jedan glasi na ime devedeset dvogodišnjeg Milivoja Ašnera, a drugi na jednu još neimenovanu osobu. Svjedoci se drže u tajnosti.

Osim od svog strateškog partnera Zorana Pusića, predsjednika takozvanog Građanskog odbora za ljudska prava, gost iz Jeruzalema dobio je punu potporu od samog predsjednika države Stjepana Mesića, s kojim se srdačno rukovao i fotografirao. Mesić, koji se zajedno s Pusićem ponaša kao tajni agent Centra Simon Wiesenthal, obećao je hitno procesuiranje svih slučajeva koje Zuroff zatraži, ozbiljno time ugrozivši nezavisnost pravosuđa i institut pravne države, na koju se prečesto pozivao posljednjih godina. I Državno je odvjetništvo zadrhtalo i ustreptalo na Predsjednikov mig, isti dan također obećavši kako će žurno poduzeti sve što treba, reagiravši daleko brže i ozbiljnije, nego kad su u pitanju, primjerice, kriminal u Ini, Čačićevi sumnjivi poslovi, Linićeva prodaja dubrovačkih hotela i otočića i slično.
Akcija potjere za preostalim zločincima iz Drugoga svjetskog rata provodi se u Hrvatskoj i u još nekim pažljivo izabranim katoličkim zemljama prema kojima Zuroff, prema vlastitom priznanju, gaji izrazitu antipatiju, ali joj ni jedan predsjednik države, osim hrvatskoga, nije pružio promptnu, otvorenu i bezrezervnu potporu.

Zuroffu se jako žuri, jer ostaje, prema njegovoj procjeni, samo još dvije tri godine dok nisu svi pomrli, a mogućnosti kloniranja nisu još sasvim ispitane.

Stvarni nacistički zločinci su odavno mrtvi ili osuđeni, a oni s repa događaja koji su možda još živi i o kojima postoji nekakva sumnja i nategnuti dokazi na samom su kraju životnog puta. Samostalna Hrvatska nije progonila u ime pomirenja i praštanja odgovorne za masovne zločine nad Hrvatima nakon 45. godine. Ali tipovi poput Zuroffa ne poznaju humanizam ni praštanje. Lovci na zločince su slični drugim lovcima, u njima prevladava strast i ovisnost o žrtvi, kad nestane divljači oni su izgubljeni, pokušavajući svoju lovinu umjetno uzgojiti. Ovisnost je psihološke, ali i materijalne prirode.

Lovca Zuroffa ne zanima ono što se događa u njegovoj domovini, kao ni milijun rastjeranih i pobijenih obitelji i porušenih kuća ni milijuni hektara oduzete zemlje. Oni priznaju samo jednu vrstu žrtve i jednu vrstu krvnika. Ovdje se, međutim i ne radi o ljudima, zločinima pravdi i kazni. Ovdje se radi o duhovima, o klasičnom progonu vještica, o političkim utvarama i politikanskim ciljevima. Ovdje se ne progoni prošlost nego sadašnjost. Sam Zuroff podsjeća kako su u Hrvatskoj još živi rasizam i ksenofobija, osjeća se, kaže on, "nostalgija prema ustašama i to je jedan od razloga zašto se pokreće akcija posljednja šansa".

Zuroff nije propustio priliku ukazati na poznati antisemitski istup jednog dubrovačkog vijećnika čija je izjava kako je opasno prodavati hotele Židovima izvučena s nekoliko mjeseci odgode, pred samu prodaju jednog od hotela. Tko zna, možda je i ta izjava bila spretan marketinški potez. Tko bi se sada usudio taj hotel ne prodati izraelskoj kompaniji?

Tobožnji progon tobožnjih nacističkih zločinaca, kao što vidimo i iz izjava samih protagonista, ima jedan posve drugi smisao i cilj koji bi se mogao definirati kao političko i ideološko discipliniranje i ispiranje savjesti narodu i njegovu političkom vodstvu ali ne radi čistoće, već upravo obrnuto radi buđenja zloduha prošlosti provociranjem nekontroliranog otpora. Lažnim borcima protiv antisemitizma nije cilj da tog antisemitizma ne bude već da ga bude pa bi im kao provokatorima trebalo zabraniti ulazak u zemlju, a ne ih primati na najvišoj razini.

" Posljednja šansa" pokrenuta je u kontekstu haaških suđenja radi stvaranja općeg dojma o jednom narodu i njegovoj povijesti. Konačno je u petak i Hrvatski sabor raspravljao o više puta odgađanoj temi, o suradnji s Haaškim sudom, specijalno o političkim kvalifikacijama u nizu optužnica u kojime se hrvatska optužuje za genocid i agresiju. Kvalifikacije nisu odbačene nego je samo hrabro rečeno kako će se Vlada zalagati za istinu o Domovinskom ratu!? Taj bi zaključak potpisao doista svatko, pa i sam Slobodan Milošević. Jer, tko može reći da nije za istinu!?