Kada se raspala Jugoslavija, nacisti i njihovi talijanski saveznici ustanovili
su 10. travnja 1941. Nezavisnu Državu Hrvatsku (NDH). Obuhvaćala
je Hrvatsku i dijelove Bosne i Hercegovine, a njome su upravljali
hrvatski fašisti – Ustaše, na čelu sa svojim Poglavnikom,
Antom Pavelićem
Od samoga početka svoje vladavine, ustaše su nastojali Hrvatsku očistiti od manjina
(među njima blizu 2 milijuna pravoslavih Srba, 700.000 bosanskih
muslimana i 40.000 Židova), kao i od svojih političkih protivnika.
Njihova kampanja protiv Židova odvijala se u skladu sa zakonima
što su napravljeni po uzoru na zakonodavstvo Trećega Reicha
koje je definiralo tko su Židovi, lišilo ih njihovih građanskih
prava, te orkestriralo njihovo uklanjanje iz gospodarstva,
profesionalnog i trgovačkog života zemlje. Židovima je bila
ograničena sloboda kretanja i bilo im je naređeno da nose
žutu židovsku oznaku sa slovom Ž.
Prvi uhićeni Židovi bili si stotinjak
mladih cionističkih aktivista, kao i odvjetnici. Jedni i
drugi smatrani su političkim protivnicima Ustaša. U proljeće
1941. otpremljeni su u koncentracione logore, gdje je većina
bila ubijena. Masovna hapšenja Židova počela su u lipnju
1941. nakon što je Pavelić izdao dekret optužujući Židove
da šire laži kako bi huškali narod, te da se upliću u opskrbu,
da bi se mogli baviti švercom. Do kraja lipnja više stotina
obitelji iz Zagreba deportirano je u koncentracijske logore
na Pagu i u Jadovnu, dok su u srpnju likvidirane manje zajednice
u Varaždinu, Koprivnici, Ludbregu, Karlovcu i Bjelovaru.
U kolovozu prikupljeni su Židovi u Bosni i Hercegovini, počevši
s onima u manjim gradovima. Deportacije iz Sarajeva završene
su u studenome, s time da je većina Židova bila otpremljena
u zloglasni logor Jasenovac što je izgrađen u kolovozu 1941.
Do kraja 1941. dvije trećine hrvatskih Židova deportirano
je u lokalne koncentracijske logore, gdje je većina njih
ubijena odmah po dolasku, ili ubrzo nakon toga. Glavni logori u koje se deportiralo Židove bili su: Jasenovac,
Djakovo, Loborgrad, Pag, Jadovno i Tenje.
U proljeće 1942., na traženje Nijemaca,
hrvatska je vlada pristala deportirati preostale Židove u
logore smrti u Poljskoj. Prema sporazumu hrvatska je strana
prihvatila da pohapsi Židove, otpremi ih do vlakova i plati
nacistima 30 Reichsmaraka po osobi na ime troškova za transport
do logora smrti. Za uzvrat, Nijemci su se složili da hrvatska
vlada preuzme svu imovinu žrtava.
Između 13. i 20. kolovoza 1942. pet
vlakova poslano je u Auschwitz s 5.500 Židova, a u svibnju
1943. poslani su u taj logor smrti dodatni vlakovi – u vrijeme
posjeta Zagrebu šefa SS-a, Henricha Himmlera. Od tisuća hrvatskih
Židova deportiranih u Auschwitz, preživjelo je samo nekoliko
desetaka.
U Holocaustu je ukupno ubijeno oko
30.000 Židova, od toga većina u hrvatskim koncentracijskim
logorima.
|
