Kratak sažetak povijesti Holocausta u Hrvatskoj  
 

Kada se raspala Jugoslavija, nacisti i njihovi talijanski saveznici ustanovili su 10. travnja 1941. Nezavisnu Državu Hrvatsku (NDH). Obuhvaćala je Hrvatsku i dijelove Bosne i Hercegovine, a njome su upravljali hrvatski fašisti – Ustaše, na čelu sa svojim Poglavnikom, Antom Pavelićem

Od samoga početka svoje vladavine, ustaše su nastojali Hrvatsku očistiti od manjina (među njima blizu 2 milijuna pravoslavih Srba, 700.000 bosanskih muslimana i 40.000 Židova), kao i od svojih političkih protivnika. Njihova kampanja protiv Židova odvijala se u skladu sa zakonima što su napravljeni po uzoru na zakonodavstvo Trećega Reicha koje je definiralo tko su Židovi, lišilo ih njihovih građanskih prava, te orkestriralo njihovo uklanjanje iz gospodarstva, profesionalnog i trgovačkog života zemlje. Židovima je bila ograničena sloboda kretanja i bilo im je naređeno da nose žutu židovsku oznaku sa slovom Ž.

Prvi uhićeni Židovi bili si stotinjak mladih cionističkih aktivista, kao i odvjetnici. Jedni i drugi smatrani su političkim protivnicima Ustaša. U proljeće 1941. otpremljeni su u koncentracione logore, gdje je većina bila ubijena. Masovna hapšenja Židova počela su u lipnju 1941. nakon što je Pavelić izdao dekret optužujući Židove da šire laži kako bi huškali narod, te da se upliću u opskrbu, da bi se mogli baviti švercom. Do kraja lipnja više stotina obitelji iz Zagreba deportirano je u koncentracijske logore na Pagu i u Jadovnu, dok su u srpnju likvidirane manje zajednice u Varaždinu, Koprivnici, Ludbregu, Karlovcu i Bjelovaru. U kolovozu prikupljeni su Židovi u Bosni i Hercegovini, počevši s onima u manjim gradovima. Deportacije iz Sarajeva završene su u studenome, s time da je većina Židova bila otpremljena u zloglasni logor Jasenovac što je izgrađen u kolovozu 1941. Do kraja 1941. dvije trećine hrvatskih Židova deportirano je u lokalne koncentracijske logore, gdje je većina njih ubijena odmah po dolasku, ili ubrzo nakon toga. Glavni logori u koje se deportiralo Židove bili su: Jasenovac, Djakovo, Loborgrad, Pag, Jadovno i Tenje.

U proljeće 1942., na traženje Nijemaca, hrvatska je vlada pristala deportirati preostale Židove u logore smrti u Poljskoj. Prema sporazumu hrvatska je strana prihvatila da pohapsi Židove, otpremi ih do vlakova i plati nacistima 30 Reichsmaraka po osobi na ime troškova za transport do logora smrti. Za uzvrat, Nijemci su se složili da hrvatska vlada preuzme svu imovinu žrtava.

Između 13. i 20. kolovoza 1942. pet vlakova poslano je u Auschwitz s 5.500 Židova, a u svibnju 1943. poslani su u taj logor smrti dodatni vlakovi – u vrijeme posjeta Zagrebu šefa SS-a, Henricha Himmlera. Od tisuća hrvatskih Židova deportiranih u Auschwitz, preživjelo je samo nekoliko desetaka.

U Holocaustu je ukupno ubijeno oko 30.000 Židova, od toga većina u hrvatskim koncentracijskim logorima.