NA današnji dan, pre tačno 70 godina, Novim Sadom okovanom snegom i ledom vladao
je - užas. Zloglasna mađarska racija, započeta dan ranije,
primicala se stravičnom krešendu koji će se dogoditi njenog
poslednjeg dana, 23. januara, i imati zaista krvav bilans:
za tri dana brutalno je pobijeno 1.246 novosadskih Srba i
Jevreja, među kojima i mnogo dece i starih, nemoćnih lica.Ta
racija je, međutim, bila samo deo akcije „čišćenja i pacifikacije
južne Bačke“, kako su operacije sprovedene u januaru 1942.
godine nazvale najviše mađarske vlasti. I do tada, i od tada
nezapamćen zločin započet je, naime, na Tucindan, 4. januara,
u zajedničkom pohodu mađarske vojske, žandarmerije i lokalnog
stanovništa u Žablju, Čurugu, Đurđevu, Mošorinu i drugim
mestima Šajkaške, gde je pobijeno 2.297 civila. Okončan je
tek 29. januara, u Starom Bečeju i okolini, gde je stradalo
još 266 ljudi. Sve u svemu, broj nevinih žrtava, čija imena
su utvrđena i popisana, zaokružen je tako na 3.809. Prema
podacima iz kapitalne monografije novosadskog istoričara dr Drage Njegovana „Racija - treća grupa masovnih zločina“, u
njihovoj surovoj egzekuciji koja se, gotovo bez izuzetka,
završavala bacanjem pod led Dunava i Tise, na razne načine
učestvovalo je 1.235 Mađara, počev od regenta Mikloša Hartija
koji je sa racijom bio detaljno upoznat, do velikog broja
lokalnog stanovništva.- Taj broj je, nedvosmisleno, potvrđen
u nalazu Državne komisije za utvrđivanje ratnih zločina okupatora
i njegovih pomagača na teritoriji Vojvodine - kaže Njegovan.
- Uz svako od tih 1.235 imena koje sam odatle preneo, dato
je i jasno obrazloženje uloge u zločinu koji, bez svake sumnje,
ima sve elemente genocida.PRESUDE OZNE DOKUMENTACIJA Državne
komisije za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njegovih
pomagača čuva se u Arhivu Vojvodine, a njen deo je i takozvana
„Knjiga streljanja Ozne“, u koju su „Novosti“ ekskluzivno
imale uvid. Među otprilike 1.900 navedenih imena ljudi koje
je, zbog učešća u ratnim zločinima, Ozna krajem 1944. uhapsila
i osudila na smrt, nalazi se i oko 1.100 Mađara. Pored imena značajnog dela njih, kao razlog navedeno je učešće
u raciji u južnoj Bačkoj.On dodaje da je među imenima, pod
brojem 17, i Šandor Kepiro, tokom racije u Novom Sadu 29-ogodišnji
kapetan mađarske žandarmerije. On je, lane, na procesu u
Budimpešti u koju se vratio posle višedecenijskog skrivanja
u Argentini, oslobođen sveke odgovornosti.- Oslobađanje Kepira
je klasičan primer ruganja i pravdi i žrtvama, ali i, što
je mnogo gore, potvrda da je u Mađarskoj u toku revizija
istorije - izričit je Njegovan, inače član srpskog dela Međuakademijske
komisije SANU i Mađarske akademije nauka, formirane krajem
2010. sa ciljem da prouči sporna pitanja srpsko-mađarskih
odnosa.A koliko je, od pomenutih 1.235 ljudi koji su označeni
kao počinioci zločina tokom racije u južnoj Bačkoj, procesuirano
i pravosnažno osuđeno, za sada se - ne zna! Gotovo je, međutim,
izvesno da je reč o manjem delu njih. Poput Kepira, veći
deo, kaže Njegovan, posle rata nije bio dostupan našim pravosudnim
organima, a ni sve presude koje su donete još nisu prikupljene na jedno mesto i raspršene su u depoima
arhiva i muzeja raznih nivoa.Jedini dosadašnji pokušaj da
se one objedine na jednom mestu je monografija „Mađarski
ratni zločini 1941 - 1945 - presude jugoslovenskih sudova“
beogradskog istoričara dr Đorđa N. Lopičića. On je, iz raznih
izvora, evidentirao svega 109 presuda, od čega se tek dve
trećine odnose na zločine počinjene u raciji. Jedna od njih
je, inače, i „Presuda Vrhovnog suda Vojvodine devetorici
najodgovornijih za ratne zločine počinjene tokom racije u
južnoj Bačkoj“ koju je, u Godišnjaku Muzeja Vojvodine, 2008.
godine prvi put objavio upravo Drago Njegovan. Među tom devetoricom
bila su i trojica mađarskih generala-vitezova, Ferenc Sombathelji,
načelnik Generalštaba cele mađarske vojske, Ferenc Feketehalmi
Cajdner, koji je rukovodio racijom u celoj južnoj Bačkoj
i Jožef Graši pod čijom direktnom komandom je izvedena novosadska
racija.Njih trojicu su posleratne mađarske vlasti, pošto
su ih prethodno i same osudile (Sombatheljija na doživotnu robiju, a Cajdnera i Grašija na smrt), 1946. isporučile
jugoslovenskim. Tokom višemesečne istrage i suđenja, utvrđeno
je da je Sombathelji izdao naredbu „o čišćenju terena i odmazdi
u južnoj Bačkoj“ koju su Cajdner i Graši, sa oko 2.000 oficira
vojnika, žandarma i policajaca, kao i učešće lokalnog stanovništva,
krvavo sproveli. Sva trojica su osuđena na smrt i pogubljena:
Sombathelji je streljan na Petrovaradinskoj tvrđavi, a Cajdner
i Graši javno obešeni, prvi u Žablju, a drugi u Novom Sadu.-
Vrhovni sud Mađarske je, pre više godina, Sombatheljija i
zvanično rehabilitovao, a tadašnji ministar pravde Iboja
David je 2002. položila i cveće na spomen-ploču koja mu je
postavljena - otkriva novosadski istoričar Zvonimir Golubović,
autor knjige „Racija u južnoj Bačkoj 1942“, dosad najtemeljnije
i najkompletnije o ovom strašnom zločinu. - On tamo, istina,
nije bio osuđen za zločine u raciji, ali mislim da, kao trupni
oficir koji je mađarske jedinice lično vodio na Istočnom
frontu, rehabilitaciju nije zaslužio. O rehabilitaciji za zločine u južnoj Bačkoj da i ne govorim.DELVIDEČKA
SPOMENICAMEĐU odlikovanjima koje je dodeljivala Hortijeva
vlast bila je i „Delvidečka spomenica“. Delvidek na mađarskom
znači Južni kraj i Mađari su tu reč koristili umesto omraženog
srpskog toponima Vojvodina. Među akterima novosadske racije
koji su dobili „Delvidečku spomenicu“ bio je, inače, i dr
Marton Zeldi, kapetan žandarmerije i dvostruki doktor nauka
- pravnih i političkih. On je u novosadskoj raciji direktno
rukovodio masovnim ubijanjem, pa ga je Vrhovni sud Vojvodine
osudio na smrt. Obešen je u Novom Sadu 1946.****************
OTKLONjENE
NEDOUMICE O PROGRAMU OBELEŽAVANjA 70. GODIŠNjICE RACIJEGOVORE
PATRIJARH IRINEJ I ZUROFNA molitvenom pomenu žrtvama novosadske
racije iz 1942, zakazanom za ponedeljak u 12 časova, pored
patrijarha srpskog gospodina Irineja, koji će taj pomen i
služiti, govoriće i Efraim Zurof (na slici), direktor Memorijalnog
centra „Simon Vizental“, saopšteno je u subotu na konferenciji
za novinare u Eparhiji bačkoj.Zurof će govoriti na poziv
Eparhije, bio je izričit episkop bački Irinej, odbacivši tako informacije da Eparhija direktoru
centra „Simon Vizental“ neće omogućiti učešće u molitvenom
pomenu jer u Novi Sad dolazi na poziv gradske uprave i gradonačelnika
Igora Pavličića.- Mi znamo i duboko cenimo sve što radi gospodini
Zurof, koji je i moj lični prijatelj. Stoga sam ga, čim sam
saznao da će doći u Novi Sad, naravno u dogovoru rabinom
Isakom Asijelom, koji će služiti molitveni pomen za jevrejske
žrtve, lično pozvao da govori na skupu zakazanom za ponedeljak
- rekao je vladika Irinej.Što se gradonačelnika i drugih
predstavnika gradske vlasti tiče, za njih će, ponovio je
episkop bački, mesta na molitvenom pomenu za oko 1.300 novosadskih
Jevreja i Srba pobijenih od 21. do 23. januara 1942, koji
zajedno organizuju Eparhija bačka i Jevrejska opština Novi
Sad, biti samo kao za obične građane.- Tendencija lične i
kolektivne političke promocije s jedne, i neka čudna vrste
nelagode na njegovo pominjanje i želje da se strašni događaj iz 1942. vremenom zaboravi s druge strane,
prate svako obeležavanje godišnjice racije - rekao je on.
- Ni mi, ni jevrejska zajednica, sa kojom obeležavamo ovaj
datum večnog sećanja, to nećemo dozvoliti.
vesti.krstarica.com
|