Jubilarna, 70. godišnjica sećanja na 1.300 žrtava zločina Novosadske racije
proticala je u svađama između gradskih vlasti i crkve, o
tome na čijoj je strani istina.
U Novom Sadu, glavnom gradu srpske pokrajine Vojvodine, biće obeležena sedamdeseta
godišnjica sećanja na zločin Novosadske racije, tokom kojeg
je mađarska vojska u januaru 1942. godine pobila i pod led
Dunava bacila više od 1.300 Jevreja, Srba, Roma i pripadnika
drugih nacionalnosti.
Međutim, sećanje na žrtve - ne po prvi put - ostaće izgleda u drugom planu, a
u prvi plan - takođe ne po prvi put - izbila je svađa između
gradskih vlasti i Srpske pravoslavne crkve oko datuma komemoracije.
Rezultat toga je činjenica da su bila najavljena dva odvojena
pomena: jedan u organizaciji gradskih vlasti, u subotu, a
drugi u organizaciji Srpske pravoslavne crkve, u ponedeljak.
Na kraju je ipak pobedio razum pa će oba pomena biti održana
istoga dana, u ponedeljak.
Svi se zaklinju u istinu
Iz crkve su najavili da će pomenu
u njihovoj organizaciji prisustvovati i srpski patrijarh
Irinej. Predstavnik crkvene Eparhije bačke Vladan Simić je
u izjavi za pojedine medije optužio gradske vlasti da ih
nisu ni pozvale na dogovor o zajedničkoj komemoraciji: “Ono
što je istina, a mi jesmo tu zapravo da svedočimo istinu,
jeste da Eparhija bačka nije odbila nikakav poziv jer poziv
nije ni dobila.”
Gradonačelnik Novog Sada Igor Pavličić
tvrdi suprotno: „Taj događaj se mora obeležiti i to je ono
što je najvažnije od svega, ali mi nismo ni jednim svojim
gestom doprineli da do toga dođe.”
Kakvu poruku šaljemo mladima?
Goran Levi, predsednik Jevrejske opštine u Novom Sadu, za Dojče vele kaže da
je najvažnije da se godišnjica obeležava. Levi dodaje da
je zbog mlađih generacija neophodno neprestano ponavljati
šta se desilo 1942. godine u Novom Sadu, kako se takvi užasni
zločini više nikada ne bi ponovili: „Nakon 70 godina moramo
da izlazimo na sve pomene, moramo da se poklanjamo svim žrtvama,
moramo da se pomolimo za njih. Moramo da sve mlađe generacije,
obzirom da je prošlo već 70 godina, podsetimo i naučimo šta
se to zbilo. A ako oni budu znali šta se desilo i zbog čega
je neko ubio 1.300 ljudi za dva dana na tako svirep način
- i to je opomena, i to je upozorenje da se to ne bi smelo
ponoviti.”
Niko nije odgovarao za Raciju
Levi skreće pažnju da za zločin Racije
niko nije odgovarao i podseća da je Šandor Kepiro, bivši
mađarski žandarmerijski kapetan, prošlog leta umro nevin
u 97. godini, nakon što ga je sud oslobodio optužbi za učešće
u Raciji usled nedostatka dokaza, a pre nego što je tužilaštvo
u Budimpešti stiglo da podnese žalbu na presudu. Levi izražava
žaljenje zbog činjenice da na taj način praktično niko neće
odgovarati za zločin Racije, uprkos brojnim dokazima koje
je prikupio lovac na naciste Efraim Zurof, direktor jerusalimskog
Centra „Simon Vizental”. „I to se, znači, desilo, i to se,
znači, može dešavati: da pored toliko palih žrtava u jednom
gradu za dva dana, da i onog koji je učestvovao u tom zločinu
ne stigne kazna.”
Ni brojke se ne slažu
Raciju je mađarska vojska sprovela u više mesta u Vojvodini, u januaru 1942.
godine, pod izgovorom da partizani pokušavaju da pobune lokalno
stanovništvo. U međuvremenu, još uvek traju i rasprave oko
broja ubijenih u Novosadskoj raciji. Zvanična verzija je
da je tada ubijeno više od 1.300 Novosađana, a istovremeno
Memorijalno društvo „Racija 1942.” tvrdi da je u Novom Sadu
tada pobijeno oko 4.000 građana. Prema zvaničnim podacima,
u Vojvodini je tada pobijeno ukupno oko 4.000 građana. S
druge strane, Memorijalno društvo „Racija 1942.” tvrdi da
je tada pobijeno blizu 13.000 građana, pozivajući se na podatke
mađarskog poslanika Endrea Bajčija Žilinskog iz Drugog svetskog
rata, kao i na neka druga nezvanična istraživanja. Nesporazume
oko broja žrtava u Raciji, kao i oko odvojenih komemoracija
lokalni list Dnevnik nazvao je „politikanstvom koje broji
kosti i suze”.
dw-world.com
|